Johan Cruyff

Leteći Holanđanin

Postoji samo par igrača koji su zaslužili da se njihovo ime može ravnopravno izgovoriti uz imena Pelea, Maradone, Di Stefana i Puskasa. Jedan od njih je Johan Cruyff. Leteći Holanđanin je i službeno proglašen najboljim europskim igračem 20. stoljeća.

Johan je s loptom mogao učiniti bilo što. Upošljavao je suigrače, prebacivao se na krilo, utrčavao u protivnički šesnaesterac gdje je i lijevom i desnom nogom podjednako dobro matirao protivničke vratare. Posjedovao je izuzetnu brzinu kao i perfektno igranje glavom, jednom riječju - sve.

Dijete Ajaxa
Hendrik Johanes Cruyff je rođen 1947. godine Weidstraatu, dijelu Amsterdama udaljenog samo 500 metara od Ajaxovog stadiona. Otac Hermanus i majka Petronella bili su vlasnici prodavaonice u kojoj je pomagao i Johanov brat Henny, dok je Johana od malih nogu zanimalo samo jedno - nogometna lopta. Od sedme godine počinje trenirati u obližnjem klubu, a sa deset godina Ajaxovi skauti ga biraju između 300 djece i od trenutka kada se pridružuje kopljanicima Cruyff zaboravlja na sve ostale obveze tako da u trinaestoj godini odustaje od daljeg školovanja i posvećuje se samo nogometu. U dvanaestoj godini ostaje bez oca, tako da je majka primorana da proda radnju, a Johan i brat Henny moraju prehranjivati obitelj.

Njegova karijera u Ajaxu kreće uzlaznom putanjom, tako da sa 15 godina unatoč svojoj krhkoj građi ravnopravno igra sa svojim par godina starijim kolegama. Godinu kasnije premijerno nastupa za prvi tim Ajaxa u utakmici protiv Groningena. Sa devetnaest godina postaje glavni kotačić momčadi, što za Ajax nije nimalo neuobičajeno, pošto znamo da kopljanici svoju igračku i poslovnu budućnost baziraju na najboljoj europskoj omladinskoj školi. Sa Cruyffom Ajax osvaja tri puta za redom nacionalno prvenstvo (’66, ‘67, ‘68), a 1969. godine dolaze do finala Kupa prvaka gdje nalijeću na raspoložene Milaneze od kojih gube 4:1. Ipak to biva početak europske vladavine kopljanika, jer zatim tri puta u nizu (71., 72. i 73.) postaju europski prvaci, a ujedno tih godina se pojavljuje i rivalstvo sa tada jednako moćnim Bayernom, ali i između reprezentacija Nizozemske i Njemačke. U istom periodu još dva puta osvajaju nizozemsko prvenstvo (72. i 73.).

Za Oranje je debitirao 1966. godine. Svoj vrhunac doživljavaju na SP 1974 u Njemačkoj, ali totalni nogomet koji su prezentirali igrači Rinusa Michelsa i neosporna superiornost koju su demonstrirali tijekom čitavog turnira ipak nije bila dovoljna da bi se u finalu nadvisili, od sudaca protežirani domaćini. Tulipani ostaju bez titule, rezultat 2:1 za Nijemce ne daje ni najbliže realnu sliku onoga što se dešavalo na terenu. Prvi zgoditak (i jedini) za vodstvo Nizozemaca postigao je Neeskens iz jedanaesterca kojemu je prethodila fantastična akcija. Cruyff je izveo početni udarac sa centra, i nakon 14 dodavanja narančastih, lopta opet stiže do Cruyffa koji biva oboren od strane Hoenessa u kaznenom prostoru, tako da igrači Elfa nisu niti jednom uspjeli dotaći loptu. Do poluvremena primaju dva zgoditka (jedan iz jedanasterca) i unatoč ofenzivi u drugom poluvremenu njemački golman Sep Maier ostaje nesavladiv do posljednjeg sučevog zvižduka. lako je ostao bez željenog zlata, Johan Cruyyf je proglašen najboljiom igračem SP 1974. Frustriran neuspjehom on najavljuje odlazak iz reprezentacije prije narednog Svjetskog prvenstva, ali i malo čudnu odluku o nenastupanju u sportskoj opremi njemačkog proizvođača Adidas zbog čega dolazi u sukob sa čelništvom nizozemskog nogometnog saveza.

Na privatnom planu susreće ženu svog života, Danny Coster, kći nizozemskog businessmana, s kojom stupa u brak 1969. godine i s kojom ima troje djece: kćeri Chantal i Susila i sina Jordia za koje kaže da su mu jedino oni važniji od nogometa.

Barcina era
Kao europski nogometaš godine (1971. i 1973.) dolazi u prijestolnicu Katalonije - Barcelonu, gdje su ga dočekali kao spasitelja, što je i bio, jer je prekinuo dotadašnju dominaciju pro-frankovskog Reala. Kada je došao u klub Barca je zauzimala pretposljednje mjesto na tablici, ali sa Cruyffom u momčadi do kraja prvenstva nisu doživjeli niti jedan poraz i bez problema su osvojili titulu prvaka. Ta sezona je ostala urezana u pamćenje i srca svih Katalonaca zbog Barcine pobjede nad Realom od 5:0 pred 100.000 gledatelja na Realovom Santiago Bernabeu. Nakon desetljeća madridske dominacije Johan je vratio izgubljeni prestiž u katalonsku prijestolnicu. Tjedan nakon toga dobiva sina kojem daje ime Jordi - po zaštitniku grada Barcelone i ponovno biva izabran za europskog nogometaša godine (74.).

Zbog lošeg investiranja u farmu svinja u Lleidi u koju je uložio gotovo sav svoj novac, odlučuje krenuti stopama Pelea i Beckenbauera na put preko velike bare u SAD, gdje se tada europske zvijezde bile izvrsno plaćane. Nastupa za Los Angeles i Washington, nakon čega se vraća u španjolski Levante u kojem ostaje samo par mjeseci. Unatoč godinama (34) Cruyff je zadržao svoju vještinu kao i fizičku spremu i nakon sukoba sa predsjednikom Ajaxa koji je tvrdio da je Cruyyf prestar da bi bio dobar za njih, on odlazi u suparnički Feyenoord s kojim osvaja nizozemsko prvenstvo i Kup koje posvećuje predsjedniku Ajaxa.

Te iste godine (1984) vješa kopačke o klin i uplovljava u trenerske vode s jednakim uspjehom kao i igrač. Sa Ajaxom osvaja Kup pobjednika kupova i dva nizozemska Kupa, a sa Barcelonom ispisuje najljepše stranice povijesti katalonskog kluba. Prvak Europe (’92.), Kup pobjednika kupova (’89.), europski Superkup (’93.), španjolski prvak četiri godine u nizu (’91., ‘92., ‘93., ‘94.) i osvajač španjolskog Kupa (’90.).

U pedesetdevetoj godini, nakon infarkta, Johan Cruyff živi mirnim obiteljskim životom u uglednoj četvrti Barcelone. Zaljubljenici u nogomet su mu zahvalni zbog napadačkog stila igre koji je gajio i kao igrač i kao trener. Johan je osnovao i Univerzitet Johan Cruvff kao i Fondaciju za pomoć hendikepiranim ljudima.