Johan Cruyff

Leteći Holanđanin

Postoji samo par igrača koji su zaslužili da se njihovo ime može ravnopravno izgovoriti uz imena Pelea, Maradone, Di Stefana i Puskasa. Jedan od njih je Johan Cruyff. Leteći Holanđanin je i službeno proglašen najboljim europskim igračem 20. stoljeća.

Johan je s loptom mogao učiniti bilo što. Upošljavao je suigrače, prebacivao se na krilo, utrčavao u protivnički šesnaesterac gdje je i lijevom i desnom nogom podjednako dobro matirao protivničke vratare. Posjedovao je izuzetnu brzinu kao i perfektno igranje glavom, jednom riječju - sve.

Dijete Ajaxa
Hendrik Johanes Cruyff je rođen 1947. godine Weidstraatu, dijelu Amsterdama udaljenog samo 500 metara od Ajaxovog stadiona. Otac Hermanus i majka Petronella bili su vlasnici prodavaonice u kojoj je pomagao i Johanov brat Henny, dok je Johana od malih nogu zanimalo samo jedno - nogometna lopta. Od sedme godine počinje trenirati u obližnjem klubu, a sa deset godina Ajaxovi skauti ga biraju između 300 djece i od trenutka kada se pridružuje kopljanicima Cruyff zaboravlja na sve ostale obveze tako da u trinaestoj godini odustaje od daljeg školovanja i posvećuje se samo nogometu. U dvanaestoj godini ostaje bez oca, tako da je majka primorana da proda radnju, a Johan i brat Henny moraju prehranjivati obitelj.

Njegova karijera u Ajaxu kreće uzlaznom putanjom, tako da sa 15 godina unatoč svojoj krhkoj građi ravnopravno igra sa svojim par godina starijim kolegama. Godinu kasnije premijerno nastupa za prvi tim Ajaxa u utakmici protiv Groningena. Sa devetnaest godina postaje glavni kotačić momčadi, što za Ajax nije nimalo neuobičajeno, pošto znamo da kopljanici svoju igračku i poslovnu budućnost baziraju na najboljoj europskoj omladinskoj školi. Sa Cruyffom Ajax osvaja tri puta za redom nacionalno prvenstvo (’66, ‘67, ‘68), a 1969. godine dolaze do finala Kupa prvaka gdje nalijeću na raspoložene Milaneze od kojih gube 4:1. Ipak to biva početak europske vladavine kopljanika, jer zatim tri puta u nizu (71., 72. i 73.) postaju europski prvaci, a ujedno tih godina se pojavljuje i rivalstvo sa tada jednako moćnim Bayernom, ali i između reprezentacija Nizozemske i Njemačke. U istom periodu još dva puta osvajaju nizozemsko prvenstvo (72. i 73.).

Za Oranje je debitirao 1966. godine. Svoj vrhunac doživljavaju na SP 1974 u Njemačkoj, ali totalni nogomet koji su prezentirali igrači Rinusa Michelsa i neosporna superiornost koju su demonstrirali tijekom čitavog turnira ipak nije bila dovoljna da bi se u finalu nadvisili, od sudaca protežirani domaćini. Tulipani ostaju bez titule, rezultat 2:1 za Nijemce ne daje ni najbliže realnu sliku onoga što se dešavalo na terenu. Prvi zgoditak (i jedini) za vodstvo Nizozemaca postigao je Neeskens iz jedanaesterca kojemu je prethodila fantastična akcija. Cruyff je izveo početni udarac sa centra, i nakon 14 dodavanja narančastih, lopta opet stiže do Cruyffa koji biva oboren od strane Hoenessa u kaznenom prostoru, tako da igrači Elfa nisu niti jednom uspjeli dotaći loptu. Do poluvremena primaju dva zgoditka (jedan iz jedanasterca) i unatoč ofenzivi u drugom poluvremenu njemački golman Sep Maier ostaje nesavladiv do posljednjeg sučevog zvižduka. lako je ostao bez željenog zlata, Johan Cruyyf je proglašen najboljiom igračem SP 1974. Frustriran neuspjehom on najavljuje odlazak iz reprezentacije prije narednog Svjetskog prvenstva, ali i malo čudnu odluku o nenastupanju u sportskoj opremi njemačkog proizvođača Adidas zbog čega dolazi u sukob sa čelništvom nizozemskog nogometnog saveza.

Na privatnom planu susreće ženu svog života, Danny Coster, kći nizozemskog businessmana, s kojom stupa u brak 1969. godine i s kojom ima troje djece: kćeri Chantal i Susila i sina Jordia za koje kaže da su mu jedino oni važniji od nogometa.

Barcina era
Kao europski nogometaš godine (1971. i 1973.) dolazi u prijestolnicu Katalonije - Barcelonu, gdje su ga dočekali kao spasitelja, što je i bio, jer je prekinuo dotadašnju dominaciju pro-frankovskog Reala. Kada je došao u klub Barca je zauzimala pretposljednje mjesto na tablici, ali sa Cruyffom u momčadi do kraja prvenstva nisu doživjeli niti jedan poraz i bez problema su osvojili titulu prvaka. Ta sezona je ostala urezana u pamćenje i srca svih Katalonaca zbog Barcine pobjede nad Realom od 5:0 pred 100.000 gledatelja na Realovom Santiago Bernabeu. Nakon desetljeća madridske dominacije Johan je vratio izgubljeni prestiž u katalonsku prijestolnicu. Tjedan nakon toga dobiva sina kojem daje ime Jordi - po zaštitniku grada Barcelone i ponovno biva izabran za europskog nogometaša godine (74.).

Zbog lošeg investiranja u farmu svinja u Lleidi u koju je uložio gotovo sav svoj novac, odlučuje krenuti stopama Pelea i Beckenbauera na put preko velike bare u SAD, gdje se tada europske zvijezde bile izvrsno plaćane. Nastupa za Los Angeles i Washington, nakon čega se vraća u španjolski Levante u kojem ostaje samo par mjeseci. Unatoč godinama (34) Cruyff je zadržao svoju vještinu kao i fizičku spremu i nakon sukoba sa predsjednikom Ajaxa koji je tvrdio da je Cruyyf prestar da bi bio dobar za njih, on odlazi u suparnički Feyenoord s kojim osvaja nizozemsko prvenstvo i Kup koje posvećuje predsjedniku Ajaxa.

Te iste godine (1984) vješa kopačke o klin i uplovljava u trenerske vode s jednakim uspjehom kao i igrač. Sa Ajaxom osvaja Kup pobjednika kupova i dva nizozemska Kupa, a sa Barcelonom ispisuje najljepše stranice povijesti katalonskog kluba. Prvak Europe (’92.), Kup pobjednika kupova (’89.), europski Superkup (’93.), španjolski prvak četiri godine u nizu (’91., ‘92., ‘93., ‘94.) i osvajač španjolskog Kupa (’90.).

U pedesetdevetoj godini, nakon infarkta, Johan Cruyff živi mirnim obiteljskim životom u uglednoj četvrti Barcelone. Zaljubljenici u nogomet su mu zahvalni zbog napadačkog stila igre koji je gajio i kao igrač i kao trener. Johan je osnovao i Univerzitet Johan Cruvff kao i Fondaciju za pomoć hendikepiranim ljudima.

Diego Armando Maradona

Maradona

Mnogi veliki igrači su zabavljali milijune poklonika najvažnije sporedne stvari na svijetu, ali niti jedan kao Diego. Lopta ga je slušala, a njome je vladao tako da biste poželjeli da je svih 90 minuta u njegovim nogama. Čarobnjak s loptom, demonstrirao je nogomet kakav bi trebao da bude. dopadljiv, duhovit i tehnički savršen.


Što napisati o najboljem nogometašu u povijesti ove igre a da već nije napisano. Mnogi veliki igrači su zabavljali milijune poklonika najvažnije sporedne stvari na svijetu, ali niti jedan kao Diego. Lopta ga je slušala, a njome je vladao tako da biste poželjeli da je svih 90 minuta u njegovim nogama. Čarobnjak s loptom, demonstrirao je nogomet kakav bi trebao da bude. dopadljiv, duhovit i tehnički savršen. Gdje god je igrao ostavio je neizbrisiv trag, i danas je nogometni svetac Buenos Airesa, Barcelone, Seville i možda ponajviše Napulja.
Maradonina Božja ruka
Njegovi golovi Englezima na Svjetskom prvenstvu u Meksiku 1986. ušli su u sve nogometne knjige. Famozna Božja ruka za koju pamti i svaka baba u Engleskoj i onaj drugi najljepši svih vremena kada je nanizao šest engleskih igrača i ušetao se u gol pored nemoćnog Shiltona. To je mogao samo Diego
Diego Armando Maradona je rođen 1960. godine u Villa Fiorito, siromašnom predgrađu Buenos Airesa. Peti je od osmero djece oca Diega i majke Dalme Salvadore Franco. Najsretniji dan za Francisa Corneja (trenera koji je prepoznao dječakov talent) je onaj kada je mali Diego s prijateljima Goyom i Montanitom sjeo na autobus br. 28 koji je vozio do stadiona Argentinos Juniorsa gdje je kao devetogodišnjak stigao na trening. Corneja vidjevši čupavog klinca kako žonglira s loptom nije dvojio minute rekavši “Mali će postati svjetska klasa” što iz današnje perspektive djeluje u najmanju ruku kao skromna izjava.
Bilo kako bilo trener ga je već kao jedanaestogodišnjaka gurao da igra sa tri godine starijim igračima, za razliku od recimo Brazilaca koji na službena takmičenja mladih uzrasta šalju starije igrače. S nepunih šesnaest godina i bezbroj golova za Los Cebollitas (mladi pogon Argentinosa) s brojem 16 na leđima debitira za seniorski tim u drugom poluvremenu utakmice sa Talleresom. Već naredne godine debitira za Gauchose, a 1979. godine mladi Argentinci predvođeni Maradonom pobjedom nad Rusima 3:1 postaju svjetski prvaci na SP do 21 godine. lako već prije tražen od Independientea, a i bogatog River Platea (otac nije htio ni čuti za taj transfer) Maradona prelazi u veliki Boca Juniors i odmah osvaja prvenstvo Argentine. lako je igrao nepunu jednu sezonu na La Bomboneri postao je više od igrača, između njega i publike razvilo se nešto više od simpatije. Njegov odlazak, prvenstveno zbog lošeg financijskog stanja u Boci popraćen je pjesmom cijelog stadiona OSTANI i transparentom Maradona je Boca. Najzagrijaniji za nogometnog čarobnjaka bili su River Plate i Barcelona, ali kako Diego nije bio chicken (kukavica – naziv kojim navijači Boce časte sljedbenike Rivera) nakon SP 1982. u Španjolskoj Maradona seli u glavni grad Katalonije i istoimeni klub Barcelonu.
Period u Europi
Period proveden u Barceloni obilježila je teška ozljeda od strane braniča Athletic Bilbaa Andonija Goechoechea. S Barcelonom je osvojio Copa del Rey, a mnogi (malo stariji) čitatelji će se sjetiti fantastičnog lob udarca i gola postignutog Crvenoj Zvezdi u Kupu pobjednika kupova naredne sezone kojeg je prepuna beogradska Marakana propratila ovacijama.
Iz Barcelone seli u Napoli i donosi im prvi Scudetto u povijesti kluba - 1986/87 i još jedan tri godine kasnije. S Napolitancima još osvaja Kup UEFA, talijanski kup i Super kup. To je bilo zlatno vrijeme Napolija, vrijeme kada je 75.000 gledatelja na stadionu San Paolo znalo samo za pobjede i za Maradonu. Napolijeva MA - Gl - CA (Maradona - Giordano - Careca) formula je donosila rezultate, a Maradona je postao predmet obožavanja, i kako u gradu podno Vezuva u šali kažu da je svako drugo muško dijete rođeno u tom periodu nazvano Diego.
Već u Napulju Maradona popušta čarima slave i novca i upliće se u probleme s drogom, kockom, prostitucijom… Zbog toga biva suspendiran na 15 mjeseci i nakon isteka suspenzije i osvojenih svih mogućih trofeja u Italiji odlučuje se spustiti na zemlju i nastaviti karijeru u malenoj španjolskoj Sevilli, gdje je ubrzo postao ljubimac publike na Sanchez Pizjuan stadionu. Nakon Seville vraća se u rodnu Argentinu gdje nastupa za Newell’s Old Boyse, a njegova posljednja destinacija bila je naravno Boca Juniors gdje na svoj 37. rođendan završava svoju veliku nogometnu karijeru.
lako na SP 1982 u Španjolskoj Gauchosi stižu s jakom momčadi u obranu naslova svjetskih prvaka, ne uspijevaju dogurati daleko već se za ponavljanje uspjeha moraju strpjeti još četiri godine kada mali zeleni svojim neponovljivom igrom i već spomenutom Božjom rukom omogućava Gauchosima borbu protiv zapadnih Nijemaca u finalu iz kojeg Argentinci izlaze kao pobjednici. Svjetsko prvenstvo u Italiji je upamćeno po tome što su Argentinci iz daljeg takmičenja izbacili domaćine Talijane, a to je pomalo zahladilo odnose između Maradone i Napolija i utjecalo na njegovu odluku da karijeru nastavi u Sevilli. Maradonino posljednje Svjetsko prvenstvo je bilo u SAD-u 1994. godine, gdje su Gauchosi važili za jedne od favorita sve do kobne utakmice s Nigerijom nakon koje je Maradoni na anti doping kontroli pronađeno nedozvoljeno stimulativno sredstvo - efedrin. Diega suspendiraju, a samim tim i Gauchosi gube nadu u uspjeh.
Ostatak priče vam je poznat. Nakon velikih problema s drogom, Diego kao ovisnik o kokainu završava u bolnici u Buenos Airesu. Veliki poklonik argentinskog revolucionara Che Guevare daje tetovirati njegov lik, a liječenje od ovisnosti nastavlja na Kubi kod svog velikog prijatelja kubanskog predsjednika Fidela Castra. Nakon velikih problema sa težinom ipak uspijeva smršavjeti, tako da i danas možemo uživati u njegovim nogometnim majstorijama po raznim revijalnim, dobrotvornim nogometnim (i malonogometnim) utakmicama.

FC Barcelona

U kasnim 1800-tim Joan Gamper i jos deset entuzijasta igrali su nepoznati sport nazvan “foot-ball”. Kad je Gamper krenuo osnovati Barcelona Football Club, 29. studenoga 1899., tesko je mogao zamisliti dogadjaje koji ce uslijediti!
Tijekom nekih od, za Kataloniju, najtezih godina, zastava je predstavljala nade naroda za slobodom, a danas je ta ista zastava simbolicna veza koja nastavlja predstavljati vezu izmedju jednog posebnog kluba i njegovih navijaca.
U vise od 100 godina postojanja, klub je prozivljavao trenutke slave i tragedije, kroz dobra i losa vremena, kroz epske pobjede i slamajuce poraze. Svaki od ovih momenata je doprinio oblikovanju Barcelone u apsolutno jedinstven klub kakav je danas.
Barcelonin renome moze se, dijelom, pripisati impresivnoj statistici, ali drugi znacajan faktor je zasigurno to sto je Barcelona jedan od najvise “ukrasenih” timova na svijetu. S iznimkom Interkontinentalnog Kupa, u Barceloninoj trofejnoj dvorani moze se naci svaki trofej koji su bili u mogucnosti osvojiti. Na vrhu te impresivne kolekcije je naslov prvaka Europe, osvojen u finalu na Wembleyu koje je uslo u povijesne knjige.
Uz to sto su osvojili naslov prvaka, Barcelona je takodjer u zavidnoj poziciji stoga sto su jedini klub u Europi koji je bio sudionikom Europskih kupova svake sezone jos od 1955. kad su natjecanja pocela. Njihova velika kolekcija Europskih trofeja takodjer ukljucuje Kup Pobjednika Kupova, koji je klub osvojio cak 4 puta - sto ga cini neospornim kraljem. Barcelona je takodjer prikupila 4 Kupa UEFA, dva od njih iz vremena kad se jos zvao Kup Velesajamskih Gradova.
Naravno, Barcelona vlada i u Spanjolskoj kao i u Europi i nijedan drugi spanjolski klub se ne moze izjednaciti sa 24 trofeja Kupa Kralja.
Sto se tice spanjolskog prvenstva (povijesno jednog od najtezih natjecanja za klub), Barcelona slavila stogodisnjicu sa 16 ligaskih naslova. 6 od njih osvojeno je u zadnjih deset godina 20. stoljeca.

1898.-1922
Hans Gamper je uspostavio klub koji je postepeno trasirao put u Katalonsko drustvo. Ovaj dio govori vise o ranim danima kluba, njegovom putovanju preko razlicitih ngometnih terena i najranijim simbolima FC Barcelone, kao sto je klupski grb i dres.
Poslovni covjek Hans (Joan) Gamper, rodjen u Winterthuru 22. sijecnja 1877., bio je covjek koji je odlucio osnovati nogometni klub u Barceloni, stavljajuci oglas u lokalni sportski magazin 22. listopada 1899., u kojem je trazio igrace. Gamper, poznat u Barceloni kao Joan, preselio je u Katalonsku prijestolnicu 1898. iz poslovnih razloga i samo mjesec dana nakon objave oglasa, 29. studenoga 1899. predsjedao je prvim klupskim sastankom u Gimnas Soleu. Zajedno sa Gamperom, Gualteri Wild, Lluis d’Osso, Bartomeu Terradas, Otto Kunzle, Otto Maier, Enric Ducal, Pere Cabot, Carles Pujol, Josep Llobet, Joh Parsons i William Parsons su prisustvovali tom povijesnom okupljanju. Na sastanku je osnovan klub i Englez Gualteri Wild je postao prvi predsjednik, kombinirajuci svoje izvrsne duznosti sa igrackim vjestinama, buduci je Wild, kao i ostatak osnivaca, bio prije svega igrac.

Prvi dresovi
Od pocetka, igraci su nosili slavne plavo-crvene dresove, pola dresa je bilo jedne boje, pola druge, sa rukavima suprotne boje i bijele gacice.

Prvi klupski grb
Na pocetku svoje povijesti, klub je dijelio grb sa gradom, kao demonstraciju svoje odanosti gradu. Kasnije, 1910., odbor je odlucio da klub treba svoj vlastiti grb i organiziran je natjecaj da se izabere najbolje dizajnersko rjesenje na kojemu je pobijedio anonimni clan koji je dizajnirao sadasnji oblik.

Prva utakmica
U svojoj prvoj utakmici, Barca je igrala sa timom sacinjenim od Engleskih useljenika iz Bonanove (poznate i kao Turo Park). Engleski tim, koji je zapravo ukljucivao dio igraca Barce, je pobijedio 1-0.

Prvi teren
Dok je Barca u svojim pocecima trazila stalni dom igrali su na igralistu Hotel Casanovas (1900), la carretera d’Horta (1901.), el carrer Muntaner (1905) i carrer Industria, sto je bilo prvo igraliste u vlasnistvu kluba i ciji je kapacitet bio 6000 na dvorednim tribinama, jedinstvenim u svoje vrijeme. Igraliste je sluzbeno otvoreno 14. ozujka 1909., u vrijeme kad je klub vec poceo skupljati naslove, osvojivsi Kup Macaya 1901./02. i Katalonsko Prvenstvo 1904./05. i 1908./09. Klub je zatim osvojio Katalonsko Prvenstvo 1909-10, 1910-11, 1912-13, 1915-16, 1918-19 1919-20, 1920-21 and 1921-22, i spanjolsko Prvenstvo 1909-10, 1911-12, 1912-13, 1919-20 i 1921-22, dok su uzivali u prvom periodu sportske i drustvene ekspanzije.

1922.-1957., Les Corts
Stadion Les Corts, otvoren 1922., postao je pozornica za rast kluba kroz zlatno razdoblje (1919.-1929.). Ovo divno razdoblje je bilo iznenada prekinuto Gradjanskim ratom i posljedicama koje su ga pratile. Medjutim, stadion Les Corts je prozivio jos jedno sjajno razdoblje, u kojem je Barca osvojila 5 kupova.

Pocetak Slavnih Godina - El Camp dels Corts
Desetljece izmedju 1919. i 1929. se smatra zlatnim razdobljem za klub, kad su u klub stigli igraci poput Samitier, Alcantara, Zamora, Sagi, Piera i Sancho, cije su vjestine odusevljavale publiku i klub se poceo identificirati sa Katalonskim nacionalizmom tijekom posebno teskog razdoblja. 20. svibnja 1922. bila je inauguracija novog Les Corts igralista, koji je ubrzo postao poznat kao “katedrala nogometa”. To je bio predivan stadion kapaciteta 30000 gledatelja, sto je kasnije udvostruceno na 60000. Na proslavi 25-te obljetnice kluba, 1924., koja je oznacena slavnim posterom kojega je nacrtao umjetnik iz Valencie Josep Segrelles, FC Barcelona je imala 12207 clanova i buducnost kluba je izgledala svijetlo. Pet godina kasnije, u sezoni 1928./29. Barca je osvojila prvi od mnogih naslova prvaka spanjelske, donoseci vrhunac periodu u kojem su pokorili Katalonsko Prvenstvo 1923./24., 1924./25., 1925./26., 1926./27. i 1927./28. i spanjolsko Prvenstvo 1924./25., 1925./26. i 1926./27. Ova zadnja pobjeda dosla je nakon dva ponavljanja utakmice sa Real Sociedadom i herojske izvedbe Barceloninog golmana Franza Platka, koji je kasnije slavljen u pjesmi Rafaela Albertia.

Teska vremena
Sredinom slavnih 20-tih, Barcelona je pretrpjela pretecu nesportskih sukoba koji ce obiljeziti sljedece desetljece. 14. lipnja 1925., tijekom diktature Prima de Rivere, publika je na utakmici u cast Orfea Catalana izvizdala spanjolsku drzavnu himnu, a za kaznu vlada je zatvorila stadion na 6 mjeseci, sto je kasnije skraceno na tri mjeseca i prisilila Gampera da odustane od predsjesnicke funkcije. Pet godina kasnije, 30. lipnja 1930., osnivac kluba je umro. Iako su i dalje u svojim redovima imali dobre igrace, klub je usao u jedno negativno razdoblje i period u kojem su politicki sukobi zasjenili sportske dogadjaje. Barcelona se suocila sa krizom na tri fronta: financijskom, drustvenom, sa stalnim opadanjem broja navijaca, i sportskom, gdje, unatoc tome sto su bili prvaci Katalonije u sezonama 1929./30., 1930-31, 1931./32., 1934./34., 1935./36. i 1937./38., nisu uspjeli ostvariti nikakav uspjeh na nivou cijele Spanjolske.

Efekti civilnog rata
Mjesec dana nakon sto je zapoceo civilni rat, predsjednik Barcelone Josep Sunol ubijen je od strane Francovih vojnika u blizini Guadalajare. Nasrecu, ekipa je bila na turneji po Meksiku i USA, sto je, iako je financijski spasilo klub, takodjer rezultiralo i time sto je pola momcadi zatrazilo azil u Meksiku i Francuskoj. 16. ozujka 1938. fasisti su bacili bombu na klupske prostorije i uzrokovali ozbiljne stete. Nekoliko mjeseci kasnije, Barcelona je pala pod fasisticku okupaciju i, kao simbol katalonskog nacionalizma, klub, sada sa samo 3486 registriranih clanova, suocio se sa ozbiljnim problemima. U ozujku 1940. bliski suradnik Francovog rezima, Enric Pineyro, proglasen je predsjednikom kluba. U isto vrijeme, ime kluba promijenjeno je iz anglikanskog originala Futbol Club Barcelona u vise spanjolsku verziju Club de Futbol Barcelona (promjena koja je ponovno vracena tek 1973.) i cetiri crvene linije sa katalonske zastave na grbu su pretvorene u dvije, a vracene su 1949.

Od jedva osiguranog opstanka do osvajanja Copa Latin (1949.)
Tijekom 40-tih godina, klub se postepeno oporavio od krize koja ih je skoro odvela u drugu ligu 1942., iako su iste te sezone osvojili spanjolski kup. Tijekom sljedece sezone u skandaloznoj utakmici protiv Reala igraci Barcelone dobili su prijetnje od policije i suca, te je Pineyro, podrzavatelj fasistickog pokreta, ali uistinu razocaran tretmanom njegovih igraca, podnio ostavku na predsjednicku funkciju. Nakon sto su osvojili naslove prvaka u sezonama 1994./95., 1947./98., i 1948./49., kao i Copa Latina 1949., izgledalo je kao da je klub ostavio sve probleme iza sebe. Sa igracima poput Cesara, Basore, Curta, brace Gonzalvo itd. Barca je proslavila 50. obljetnicu, a klub navijaca je narastao do broja 24893.

Kubala i pet trofeja
S dolaskom Ladislava Kubale u lipnju 1951. ubrzo je postalo jasno da je klub prerastao tadasnji stadion Les Corts. Izmedju 1951. i 1953. Barcelona je osvojila svako natjecanje u kojem su sudjelovali - prvenstva Spanjolske 1951./52. i 1952./53., kup Spanjolske 1951., 1952. i 1953. Tijekom sezone 1951./52. klub je osvojio pet naslova: spanjolsko prvenstvo, spanjolski kup, Latin kup Eva Duarte i Martin Rossi trofej.

1957.-2002., Camp Nou
Ladislav Kubala bio je prevelika figura za stari stadion Les Corts i klub je 1957. godine otvorio vrata novog stadiona Camp Nou. Neki od najvecih svjetskih igraca gazili su njegovim terenom (Kubala, Cruyff, Maradona, Schuster, Ronaldo…), a 90-tih je bio popriste nekih od najspektakularnijih utakmica ikad odigranih, zahvaljujuci nezaboravnom “Dream teamu”. Kako se klub razvijao, tako je i stadion prosirivan i unapredjivan.

Novi stadion
Nesretna klima stvorena aferom oko Di Stefana, zbog cega je Argentinac na kraju potpisao za Real , dovela je do odlaska predsjednikakluba Enrica Martija Carreta. Njegov nasljednik, Francesc Miro-Sana ulozio je svu svoju energiju u izgradnju novog stadiona, koji je otvoren 24. rujna 1957. Novi stadion imao je kapacitet od 90 000 mjesta i bio je savrsen dom za klub koji je upravo osvojio spanjolski kup i dosao do brojke od 40 000 clanova. Sa Heleniom Herrerom na klupi, ekipa sa odlicnim igracima poput Kocsisa, Czibora, Evarista, Kubale, itd. osvojila je spanjolsku ligu u sezonama 1958./59. i 1959.760. Na nesrecu, sezdesete nisu znacile nastavak kontinuiteta uspjeha i Barcelona je osvojila samo tri trofeja tijekom tog desetljeca. Unatoc tome, klub se sve vise identificirao sa katalonskim drustvom tog vremena i postao je poznat kao “nesto vise od kluba” zbog svoga drustvenog znacaja. Klub je ponovno postao zariste nacionalnih osjecaja tijekom diktatorskog razdoblja, koje je sputavalo svaki drugi oblik iskazivanja katalonskog identiteta.

Dolazak Johana Cruyffa
Barca je 1971. osvojila spanjolski kup, u okviru sportskog drustva zapocela je izgradnja dvorane Palau Blaugrana i klizalista. Dvije godine kasnije, 1973., dovodjenje nizozemske legende, Johana Cruyffa stavilo je tocku na sjajnu napadacku liniju koju su sada cinili Rexach, Asense, Cruyff, Sotili i Marcial, sto je dovelo do osvajanja lige u sezoni 1973./74. U godini kada je klub slavio 75. rodjendan broj clanova navijackog kluba porastao je na 69 556, sto je Barcelonu ucinilo najpopularnijim sportskim klubom na svijetu.

Era Josepa Luisa Nuneza
1978. klub je ponovno osvojio spanjolski kup, a u to vrijeme predsjednik je postao Josep Luis Nunez, sa jasnom namjerom potpune renovacije i reizgradnje unutar kluba. Klub je poceo znacajan period rasta i financijske stabilnosti, a rastao je i broj clanova. Napravljena su poboljsanja na stadionu i, sto je najvaznije, stigli su uspjesi na sportskom planu. Pred 30 000 Katalonaca koji su prisustvovali finalu, Barcelona je 1979. osvojila Kup Europskih pobjednika kupova, a zatim prvenstvo Spanjolske pet godina kasnije, pod vodstvom Terryja Venablesa. Od 1990. do 1994. pod vodstvom Johana Cruyffa, Barcelonin “Dream team” osvojio je pet uzastopnih naslova prvaka Spanjolske i naslov prvaka Europe 1992. na Wembleyu. Zatim je stigao Bobby Robson, pod cijim su vodstvom ponovno osvojili Kup pobjednika kupova 1996. i Superkup 1996./97., a nakon njega drugi Nizozemac, Luis van Gaal, koji je donio naslove prvaka u sezonama 1997./98. i 1998./99., u sezoni kada je klub nakon 39 godina osvojio duplu krunu u Spanjolskoj.

Imena poput Miguelija, Sancheza, Carrasca, Schustera, Urrutija, Maradona, Zubizarrete, Linekera, Bakera, Begiristaina, Amora, Koemana, Laudrupa, Ferrera, Stoitxkova, Guardiole, Romarija, Sergija, Abelarda, Ronalda, Luisa Enriquea, Figa, Rivalda, Kluiverta, Puyola i Saviole sudjelovali su u ovom sjajnom uspjesnom razdoblju. Proslava stotog rodjendana kluba poklopila se sa dolaskom novog predsjednika Joana Gasparta, ciji su napori ponajprije usmjereni na dovrsenje novog trening centra “Ciutat Esportiva Joan Gamper” u predgradju Sant Joan Despi.

2003.- , Barcelona u 21. stoljecu
Barcelonin jedinstven drustveni polozaj nastavlja postajati sve vazniji. Barcelona je jedini klub koji se uspio svake godine plasirati u neko od europskih natjecanja jos od njihovog uvodjenja 1955., najuspjesniji su sa cetiri osvojena naslova pobjednika Kupa kupova, a takodjer i vodeci po broju osvojenih kupova Spanjolske, 24. Barcelonu na pocetku 21. stoljeca u nove pobjede predvode trenutno ponajbolji svjetski nogometas Ronaldinho, najbolji africki napadac Eto’o, zatim domace snage poput Puyola, Xavyja i vratara Victora Valdesa, a na klupi je jos jedna nizozemska legenda Frank Rijkaard.
Trofeji:

Liga prvaka: 1991-92,2005-06
Kup pobjednika kupova: 1978-79, 81-82, 88-89, 96-97
Kup velesajamskih gradova: 1957-58, 59-60, 65-66
Europski Superkup: 1992-93, 97-98
Prvaci Spanije: 1928-29, 44-45, 47-48, 48-49, 51-52, 52-53, 58-59, 59-60, 73-74, 84-85, 90-91, 91-92, 92-93, 93-94, 97-98, 98-99, 04-05
Pobjednik spanjolskog Kupa kralja: 1909-10, 11-12, 12-13, 19-20, 21-22, 24-25, 25-26, 27-28, 41-42, 50-51, 51-52, 52-53. 56-57, 58-59, 62-63, 67-68, 70-71, 77-78, 80-81, 82-83, 87-88, 89-90, 96-97, 97-98
Spanjolski Superkup: 1983-84, 91-92, 92-93, 94-95, 96-97, 05-06
Spanjolski Liga kup: 1982-83, 85-86
Latin kup: 1948-49, 51-52
Prvaci Katalonije: 1901-1902, 04-05, 08-09, 09-10, 10-11, 12-13, 15-16, 18-19, 19-20, 20-21, 21-22, 23-24, 24-25, 25-26, 26-27, 27-28, 29-30, 30-31, 31-32, 34-35, 35-36, 37-38
Pobjednik Kupa Katalonije: 1990-91, 92-93, 99-00, 03-04 ,04-0505-06

Fizicke pripreme na LA MASII

U 9.30 sati ujutro igrači Barcelone već su se našli na travnjaku La Masie da bi priveli posljednji trening prije odlaska internacionalaca u njihove reprezentacije. Trening, koji je trajao oko 90 minuta, bio je obilježen visokom tjelesnom preprekom.

Jedna od novosti s ovog treninga u usporedbi s ona dva u petak bila je odsutnost Deca, koji ima problema s ozljedom.

Osim ‘20′ Barcelone također nije vježbao Santi Ezquerro, koji ima problema s koljenom. S druge strane, trenirali su Gudjonsen i Thuram odvojeno od grupe.
Francuz ima probleme s lijevim glježnjem dok se Islanđanin oporavlja od ozljede lijevog koljena.

Deco i Thuram će putovati da bi se pridružili Portugalu, odnosno, Francuskoj, ali će to učiniti s medicinskom ekipom kluba.

Za one koji su trenirali normalno, fizička priprema bila je glavna tema dana. Unatoč tome što se uvijek dosad radilo s loptom, igrači Barce radili su mnoge vježbe gdje su kombinirali reflekse, šprinteve i utrke s kontrolom i prolaskom lopte.

Svejedno, igrači su imali vremena raditi na taktici. Rijkaard je kombinirao jednu ekipu od 11 igrača koji su igrali napadački. Pokušao je napraviti kombinaciju napad-obrana na najbolji mogući način, sa jednom jedinom obranom od dva igrača koji su činili obranu koja je vršila pritisak i jednim vratarom koji je pokušavao zaustaviti završne udarce ekipe iz napada.

Prije završetka treninga, sastav Barcelone odigrao je utakmicu 9 protiv 9 igrača.. U narančastoj ekipi igrali su Valdes, Zambrotta, Marquez, Sylvinho, Iniesta, Motta, Giovani, Ronaldinho i Henry dok su u plavome bili Jorquera, Abidal, Milito, Oleguer, Yaya Toure, Xavi, Belletti, Messi i Eto’o.

S Zambrottom, 12 izabranih internacionalaca

Uključivanje Gianluce Zambrotte među prvih 11 za prijateljsku utakmicu Italije protiv Mađarske čini da 12 igrača prve ekipe Barcelone ima utakmice sa svojom repkom.

Ove subote se službeno doznalo da je Gianluca Zambrotta među prvih 11 za prijateljsku utakmicu koju će Italija odigrati u Budimpešti. Na taj će način biti 12 igrača Barce koji će odigrati utakmice sa svojim reprezentacijama sljdeću srijedu. Točnije, radi se o Xaviu, Iniesti, Ronaldinhu, Zambrotti, Toureu, Messiu, Militu, Eto’ou, Abidalu, Henryu, Thuramu i Decu.

Ovo dvoje zadnjih igrača, Thuram i Deco, nisu mogli sudjelovati na treningu ove subote zbog različitih tjelesnih smetnji. Francuz i Portugalac pridružiti će se svojim reprezentacijama sa jednim dijelom liječničke ekipe koji obavještava o njihovom stanju.

S druge strane, Samuel Eto’o otputovati će u Japan da bi odigrao prijateljsku utakmicu između Kameruna i Japanske repke. Blaugranin napadač će tako krenuti ove nedjelje iz Pariza za Tokio.

Sa svim ovima treba nadodati još Bojana Krkića, mladi napadač se nalazi koncentriran sa španjolskom reprezentacijom U-17 s kojom od ove nedjelje počinje Svjetsko prvenstvo u Južnoj Koreji. Bojan zapravo nije prisustovao prošloj azijskoj turneji zato što se pripremao za ovo natjecanje.

Ronaldinho zeli da poradi na brzini!!!

Kako kažu iz Barcelone Ronaldinho želi da postane jos brži.
Ronaldinhov trener koji je uvek uz njega rekao je da Ronaldinho bi trebao da još malo poradi na brzini.
On je fenomenalan,mislim najbolji igrač svijeta,ali potrebno mu je jšs malo brzine,on je na pripremama fenomenalan bio i bolji je nego prošle sezone.
Ronadlinho: Mislim da bi trebao još malo se potrudim do početka sezone,super sam se osjećao na pripremam i nisam se umarao ali mislim da mi treba još malo brzine,jer uz tehniku,jačinu ide i brzina i nadam se da ću uspjeti…

Barca odbila 60 mil. za Ronaldinha!!!

Barcelona je opet odbila ponudu Milana od 60 miliona eura za Brazilca Ronaldinha, tvrdi igračev agent. Evropski šampion želi da pojača ekipu pred početak Serije A, a Ronaldinjo je u samom vrhu liste želja predsjednika “rossonera” Adrijana Galijanija. Ipak, Roberto Asis, Ronaldinhov agent i brat, tvrdi da dvostruki svjetski igrač ove godine nikuda ne ide i da je zadovoljan na Camp Nou.

„Milan je ponudio 60 miliona eura, ali je Barcelona rekla ne“, rekao je Asis za Gazetu.

„Barcelona ima namjeru da produži ugovor sa Ronaldinhom do kraja njegove karijere.“

CARLES PUYOL NAGOVARA LIJEČNIKE DA SE VRATI PRIJE

Povratak Carlesa Puyola na treninge Barcelone dogodio se prije no što su to javljale liječničke prognoze iz Barcelone na početku. Zapravo, kad bi o njemu ovisilo, kapetan Barce već bi bio trčao na Camp Nou ili na La Masii, jer otkako se ozljedio i bio operiran, nije ni jedan dan stao raditi na liječenju svoje ozljede.

Puyol je odigrao za Barcelonu posljednju utakmicu prošle sezone, prijateljsku utakmicu protiv Mamelodi Sundawnsa, bez ikakvih znaka ozljede. Kad se vratio u Barcelonu, saznao je da je pretrpio puknuće bočnog vanjskog ligamenta lijevog koljena. Nakon što ga je operirao doktor Ramon Cugat, kapetan je primio vijest o tri mjeseca odsustva do konačnog povratka u ekipu, ali odmah je dao do znanja da će skratiti taj rok.

Kada se jedva navršilo osam tjedana od njegove operacije, Carles pritišče liječnike i fizioterapeute, jer se želi vratiti u igru prije no što je to predviđeno. I Cugat je priznao da bi se Puyol mogao vratiti prije no što je to predviđeno.

Slijedeći Carlesov korak, čim dobije zeleno svijetlo koje toliko priželjkuje, biti će povratak na teren kako bi zaliječio do kraja svoju ozljedu. Raditi će s Juanjom Brauom, jednim od specijalaca za povratak ozljeđenih i imat će u vidu ostatak sastava, što će mu dati dodatnu motivaciju.
”U teretani nije stajao, on je stroj. - rekao je jedan od njegovih suigrača. -Bit će isti kao uvijek

Priznao je to i doktor Ramon Cugat, odgovoran za Puyolovu operaciju prije dva mjeseca.
-Trči već nekoliko dana, ali umjereno, sa sigurnost njegova koljena. Nije prestao raditi cijelo ljeto. Uvijek nam govori da idemo jako polako. - rekao je Cugat za Catalunya Radio. Prva procjena za Carlesov povratak na teren bila je 18 rujna, kada se igra prva utakmica Lige prvaka.

Italijanski stručnjak Fabio Capello koji sada radi kao komentator na televiziji RAI, komentirao je i prognozirao predstojeću Ligu prvaka, koja počinje sljedeći mjesec.

“Barcelona ima tim koji je ojačala na svim pozicijama na kojim je trebalo, a uz to, doveli su i superzvijezdu Henryja. Također, treba skrenuti pažnju na Chelsea i Manchester, koji su također jaki timovi sa odličnim igračima.” rekao je Capello. Kada su ga pitali za njegov bivši klub i prognozama, Capello je rekao: “Real je još uvijek u radnom napretku, i još uvijek traže igrače.”

Također je posvetio nekoliko riječi svom nekadašnjem klub, Romi: “Roma je imala odličan prelazni rok. Kupovali su i prodavali vrlo inteligentno. Giuly i Juan su strašna pojačanja za bilo koji klub na svijetu, a ne samo za Romu.”

Na izlaznim vratima Blaugrane

Šef Newcastle Uniteda Sam Allardyce je izrazio želju za bekom Barce Juliano Bellettijem.
The Daily Mail piše kako je Newcastle spreman ponuditi 3 miliona eura za usluge beka koji je Barci donio pobjedu u Parizu protiv Arsenala.

Barcelonin napadač Santi Ezquerro je dogovorio uslove prelaska u njegov bivši klub Athletic Bilbao.
Ezquerro je prihvatio Bilbaove ponude ispred klubova kao što su
Osasuna, Everton i Celtic. Još je ostalo samo da se dogovori između dva kluba.
Barca traži odštetu dok Athletico zahtjeva slobodan transfer.

Olympique Lyon je poslao ponudu za Eidura Gudjohnsena.
Predsjednik Lyona Jean-Michel Aulas je izdvojio 7 milliona za Islandskog internacionalca, koji je zaledio pregovore sa West Hamom.
Aulas se nada zamjeni Gudjohnsena za njihovog napadača Freda.